Teatar Ulysses, kunst ili poza? Pitaju se to zagrebački malograđani ...

U brijunskom rajskom vrtu prilično bezbrižno luta fauna koja je preživjela ledeno doba hrvatske pretvorbe. Dubravko Grgić uplovio je u luku s novom megajahtom Agram od 44 metra, uz koju se pribija i njegov puno manji Ferreti, kršten kao Klobuk, ali ne po halbcilindru, nego po hercegovačkom rodnom selu vlasnika Euroherca. Tu je na kupalištu s dvoje nove male djece i Slobodan Ljubičić Kikaš , ražalovani direktor zagrebačkog Holdinga, koji također ne pokazuje znake nervoze, osim ako neko dijete ne stupi preblizu rubu kupališnog mula.

Ovdje se nitko ne nervira, jer Brijuni blagotvorno djeluju na živce - zorno pokazuju da na Balkanu političke drame ne donose nužno dramatičan preokret u svakodnevnom životu. Tita više nema, ali tu su svi njegovi jeleni lopatari koji te iz mraka drsko fiksiraju pođeš li noću rasvijetljenom obalom između zapuštenog Neptuna i skandalozno neuređenog hotela Karmen. Tu je i papagaj Koko, koji kunja u svom kavezu, gdje je dospio poslije jednog brijunskog plenuma u kući mlađeg Titova sina, jer je previše kriještao i dopuštao si razne bezobrazluke. Ovdje na Brijunima, vrijeme je, zaista, stalo - to je muzej komunističkog turizma, a posjećuju ga ljudi spremni da skupo plate usluge kakve se više ne nude ni na Kubi, sve brendirano likom maršala koji samovjereno grize Havanu. Otočje nije zahvatila čak ni kataklizma turističke petoljetke, projekta Brijuni-Rivijera, koji samostalno razvija istarski župan, već dvadeset godina na čelu regije: u Istri, zaista, i najbezazleniji ljudi poprime polumitske proporcije. Takvo je podneblje - što god zasadiš, nikne i donese fantastične plodove...

Prije deset godine more je ovdje izbacilo i jednog teatarskog Odiseja, svjetskog lutalicu Radeta Šerbedžiju . Evo ga sad na rivi ispred hotela - ljubazno se svima javlja, svi ga obožavaju i, otkako nema velikog gazde, ovdje ga gotovo doživljavaju kao domaćina. Sadašnji podstanar na Vangi tu je zapravo rijedak gost, kojega se istodobno nećeš uželjeti, jer kao da stanuje na jednoj od nacionalnih televizija. I Rade je, uostalom, nepromijenjen, uvijek isti - duga, sijeda kosa starog revolveraša iz italovesterna, otporan fizikus, samo je malo ukočen u leđima, od tenisa, ako nije, kao što sumnja, profesionalna bolest, koju je steka pošto se u mladosti, kako kaže, nanosao u “Peer Gyntu” mrtvih djevica, često veoma krupnih prvakinja hrvatskoga dramskog glumišta.

The Rough Guide to Croatia

Let's go, Europe 2008

Let's Go: Eastern Europe